Trogir – mjesto sretnog trenutka

Trogir by night

Moja ljubav s Trogirom traje oduvijek, grad je to čiju dušu osjećam, miris kala poslije kiše ćutim kao miris doma, a suncem okupana bjelina kamena trogirskih kuća ispuni mi srce predivnom radošću i mirom.

Kako i ne bi kada su ga već stari Grci odabrali i nastanili u 3. st. p.n.e., Tragos prosuo po njemu svoje darove sretnog trenutka, a ljudi koji su ga nastanjivali kroz stoljeća iz tih darova gradili i oplemenjivali svojim znanjima i ljubavlju.

Ima nešto mistično u toj noćnoj šetnji pustim trogirskim kalama, kada u miru primijetiš kamenu čipku svake kuće i poželiš da ti ispriča svoju priču.

Već na Vratima ovog grada, pozdravi me sveti Ivan, a ja poželim stoljetnim stubama svratiti do njega, samo na kratko da mu se onako prijateljski osmijehnem i poželim mu još koje stoljeće dobrog zdravlja na istoj poziciji. Krenem dalje, ćuteći se kao da skidam kaput u hodniku vlastite kuće i krećem prema dnevnom boravku. Odjednom se nalazim na glavnom trgu gdje poput najvećeg predivnog slikarskog platna izranja Katedrala Sv. Lovre s Portalom majstora Radovana u središtu gdje se redaju slike kao u cinemaskopu – Prvi grijeh (Adam i Eva) i Otkupljenje (Rođenje Kristovo), kristološki ciklus, sveci i apostoli, prikaz radova kroz mjesece i prizori lova. Stanem, gledam i ne mogu vjerovati da se radi o kamenu, a kada kažu da su je četiri stoljeća gradili – pa naravno da jesu, to je bezvremenska ljepota, tu stoljeće ili dva u proteku vječnosti ne čini neku ozbiljnu brojku.

Pogled mi krene na desno do Gradske lože, pa kimnem onako usput na pozdrav Meštovićevom kamenom kipu bana Petra Berislavića… neću smetat, jer još uvijek raspravlja o efemernim pitanjima prava i pravde sa ženom vezanih očiju koja nosi vagu kao simbol jednakosti u svojoj ruci.

Reljefni je to prikaz Pravde kojeg je isklesao Nikola Firentinac u 15.st. Iznad ovog remek djela stoji natpis “Pro Aequitate”, latinski izraz koji znači “za jednakost”. Jednakost je za autora važnija od pravde jer smo “pred smrti svi jednaki”, a je li to tako i dan danas je pita slavni hrvatski ban, na korak samo od svoje Gradske vijećnice – Kneževog dvora, upravnog središta gdje se mladost vjenčavala nekad i danas, na toj vječnoj patinanoj kulisi od kamene čipke.

Popnem se na zvonik katedrale, to ne propuštam, od tuda se poput Petra Pana povrh šarenih trogirskih krovova misli vinu u svijet, zarone u beskrajno plavetnilo trogirskog zaljeva, ušuljaju u sadašnji trenutak kakve moderne luksuzne jahte g. Bernija ili Giorgia, spoje povijest i sadašnjost u trenutku, tu, na rivi, gdje sa sladoledom iz Giovannija moraš učinit đir da vidiš koga ima od poznatog trogirskog svita, jer tu su uvijek svi – domaći, furešti, prijatelji, znanci, Njemci i Japanci.

Prođem kroz Pasike, još pod dojmom crkve sv. Dominika, sakralne minijature koja me zagrli poput nježne starice i poželi mi sreću još barem pola vijeka. Sve je pusto u te večernje sate, a još prije koji tren u ušima je odzvanjao šušur trgovaca i kupaca koji gledaju, mjerkaju i glasno dovikuju po bezbrojnim malim dućanima i zadovoljno se smiju izlazeći s pokojim zanimljivim suvenirom ili slikom iz ateljea.

A i škola šuti. Ta najljepša zgrada trogirske rive koja se smjestila između brojnih restorana i kafića, utihnula je u ove noćne sate i pospremila na spavanje dječji smijeh, igru, zadirkivanje i pokoju suzu iz ljubavne priče prve školske neuzvraćene ljubavi.

I na kraju tog noćnog trogirskog đira, dok od korneta pri dnu ostaje onaj najslađi dio sladoleda, stignem do Kule, još jednog trogirskog „timbra“ koji krasi svaku razglednicu ovoga grada – slavne Kule Kamerlengo, iz 15. st. sagrađene još za vrijeme mletačke vlasti u Trogiru, po čijim smo se zidinama verali još kao klinci. Podsjeti me to na užitak kada za vrućih ljetnih večeri sjedimo na otvorenom, gledamo film ili slušamo neki od slavnih tenora, a povjetarac nam svako toliko donese dašak svježine. I dan danas još uvijek isti lahor zapuhne i donese svježe misli zamotane u požutjeli ukrasni papir od uspomena. Neka ga tu, neka kule, neka divnih trogirskih kaleta, neka još bezbrojnih nenabrojenih ljepota ovoga grada spomenika pod UNESCO-vom zaštitom… čeka vas otvorena srca da uz gušte vrhunskih delicija podijeli s vama najljepše uspomene i aktualne novitade.

JESTE LI ZNALI…

… da su Trogir osnovali Grci u 3. stoljeću prije Krista kao koloniju Isse, pod imenom Tragurion…

… da su za vrijeme Konstantina Velikog Trogirani izgradili baziliku koja je ubrzo uništena, a na njenom mjestu u 13. stoljeću izgrađena je Katedrala Sv. Lovre.

… da su prvi Hrvati u Trogir došli u 8. stoljeću u grad koji sve do 1102. ostaje dijelom hrvatske države kada pada pod vlast Mađara, no i tada zadržava autonomiju, jer kako priča kaže autonomija je poklon za gostoprimstvo Beli IV koji se u grad sklonio pred najezdom Tatara…

… da 1420. godine Venecijanska Republika osvaja grad i ubrzo gradi slavnu Kulu Kamerlengo kao zaštitu od Turaka. Turci nikada nisu uspjeli ući u grad ni osvojiti Trogir…

… da je u kratkom periodu od 1806.-1814 Trogir bio pod vlašću Napoleona, a taj period obilježava veliki napredak školstva i obrazovanja što se nastavlja i dalje kada vlast u gradu preuzima Austrija sve do 1918. kada postaje dijelom jugoslavenske države…

… da se ovaj predivni grad-muzej kojem od milja tepaju „hrvatska Venecija“ još od 1997. godine nalazi pod zaštitom UNESCO-a kao jedan od najbolje očuvanih romaničko-gotičkih gradova u srednjoj Europi.

HOTELI I SMJEŠTAJ

Iako Trogir ima puno smještajnih kapaciteta i vjerojatnost da i u najposjećenijim mjesecima ostanete bez smještaja je vrlo mala, ovdje navodimo samo neke od najpoznatijih poput:

* Brown Beach House****

* Hotel Trogir Palace ****

* Grand Palace *****

* Sky Garden Trogir****

* Hotel Ola****

* XII Century Heritage Hotel****

* Heritage Hotel Pasike****

* Vila Royal****

* Marina Baotić Apartments****

* Bifora Heritage Hotel****

SVAKAKO NE PROPUSTITE POGLEDATI

…Riznicu Katedrale Sv. Lovre, Palače Ćipiko, Gradsku ložu, Gradsku vijećnicu/Knežev dvor, Muzej grada, Crkvu sv. Nikole i zbirku Kairosa, Kulu Kamerlengo,…i još puno puno toga, ali tamo će vas odvesti srce kad ga zarobi ljepota trogirskih kala.